Iz putopisa Evlije Čelebije o Priboju i okolini

Najveći turski putopisac (ali možda i svetski tog doba) Evlija Čelebija je za života prošao preko 40 zemalja. Sa tih putovanja ostavio je knjige putopisa. Iako njegovi putopisi geografski i demografski nisu najtačniji, ipak predstavljaju značajno delo, što zbog obimnosti, što zbog živopisnih opisa krajeva kroz koje je prolazio. Kroz Priboj, Evlija Čelebija je prolazio nekoliko puta. U svojim putopisima pored Priboja spominje i manastir Mažiće (Orahovicu).

Evlija Čelebija (1611 – 1682)

GRAD PRIBOJ

Osnovali su ga srpski kraljevi²⁴ . Ovaj je grad osvojio lično Gazi Ebu’l-Feth (sultan Mehmed II). To je kadiluk sa rangom kadiluka od sto pedeset akči na teritoriji bosanskog sandžaka. Grad se nalazi na suprotnoj stani velike rijeke Lima, na planini Dud^{25 ,} koja se diže do neba. To je malen i pust grad, sazidan od kamena u obliku četvorougaonika. U njemu stanuju pastiri sa gorskih pašnjaka.

Njegova varoš leži na ovoj strani Lima, a okićena je sa tri stotine ćeramidom pokrivenihkuća. Silver Cresti tri hana²⁶ . Ima mnogo vinograda ali nema hamama ni čaršije.

Velika rijeka Lim dolazi u ovu kasabu iz Albanije, iz grada Plava, prolazi kasabu Rudo u hercegovačkom sandžaku, i uliva se u rijeku Drinu blizu Višegrada.

Putujući odatle dalje preko deset sati, stigli smo u Novu Varoš, (Yeni varoš).

24. Današnji Priboj pominje se prvi put u zasada poznatim izvorima tek 1485. godine u najstarijim sačuvanom katastarskom popisu bosanskog sandžaka.

25. Priboj leži u gorovitoj oblasti Starog Vlaha, u uskoj kotlini Lima s obje strane Hodova potoka, u podnožju planie Crnog vrha, s jedne i Bihaća s ljeve strane Lima. Zašto Evlija tu planinu zove Dud ili Dod sada se ne zna, u koliko se pod tim nazivom ne krije Rudo ili Hod.

26. Od ova tri hana jedan će svakako biti onaj karavan-sara ju Priboju što ga je oko g. 1582. podigao tadašnji hercegovački sandžakbeg Sinan beg, kako se to vidi iz njegove vakufname. Orig. U Direkcij ivakufa u Sarajevu. 

KASABA PRIBOJ³¹

To je kasaba sa hiljadu kuća, džamijom, hanom, hamamom i nekoliko dućana; to je vrlo lijepo mjesto koje smo mi opisali prošle godine iduči iz Bosne za Rumeliju.

Zatim smo prošli kroz grad Kovin³² , koji se nalazi na jednom visokom brdu (planini) Kovin^32.. Idući zatim u zapadnom pravcu ostavili smo opet na desnoj strani grad Prijepolje³³, i nakon petnaest sati putovanja zakonačili smo u blizini grada Mileševa. Zbog toga što smo odsjeli dosta daleko od grada nismo uspjeli da ga razmotrimo.

Zatim smo pošli dalje i za devet sati prešli gorsku visoravan Korab i sa hiljadu muka i nevolja stigli u Ješan (?).

31. U orig. stoji pogrešno Sirboj, iskrivljeno od Priboj.

32. U orig.: Kovin.

33. U orig.: Prepol.

MANASTIR MAŽIĆI

Ovaj starinski manastir leži na visokom bregu koji okružuje reka Lim. To je uredan manastir četvorougaonog oblika s raznovrsnim kupolama kao kakav grad (kal’a), a sav je pokriven čistim olovom. U njemu ima pet stotina kaluđera; okolni stanovnici su Srbi i Bugari.

Kaluđeri poslužuju goste od sveg srca; ne daju im ni da skinu pokrivače i torbe svojim konjima i sami ih timare. Konjima daju hranu, a ljudima čiste papuče i dan-noć stoje na usluzi. Svakom donose jelo i piće po tri puta dnevno. Kaluđeri ovog manastira su se za Gazi Hodavedigarovih vremena pokorili Carstvu i tu ostali. Manastir ima mnogo zadužbina. Ovamo dolaze oni koji su se zavteovali, i kako kažu, „za ljubav Isusove vere“ besplatno poslužuju goste hranom i čine im uslugu donoseći im brokatne, svilene i pozlaćene jorgane i krasne presvlake.

Ušao sam u ovaj divni manastir da bih ga mogao pažljivo razgledati i razgledao sam ga. Manastir je bio ukrašen zlatnim i srebrnim kandilima, krstovima i umetnički jako lepo izrađenim skupocenim lusterima, a miris mošusa, sveže ambre alojinog drveta i tamjana opija čoveku mozak. Na jednom tronožnom krstu stoji Jevanđelje. Okolo je tako ukrašeno raznovrsnim draguljima, da se sija kao svećnjak, a vredi preko pedeset hiljada groša.

U njemu ima, dalje, jedna ćelija u koju sam takođe želeo da uđem i da je razgledam, ali mi, siromahu, jedan mladi duhovnik ne dade da uđem. Ranim jutrom krenuli smo iz ovog manastira opet prema jugoistoku, obalom reke Save, i za pet sati stigli u porušeni grad Kovin.