Putopisanija Uncategorized Vesti

Transit ka ljubavi, (II deo) – Istanbul, ljubav na prvi pogled

Jedan od trudbenika ovog Portala uputio se preko bela sveta , čak u Peking. Ovaj svojevrsni „transit ka ljubavi“ (devojka mu je tamo, škole neke uči),  i potragu  za smislom, ili smislovima , opisivao je u svojim putopisanijima , koje vam ekskluzivno prenosimo u delovima.

ISTANBUL, LJUBAV NA PRVI POGLED

Istanbul2010

Nakon graničnog prelaza sa Turskom i prolaska Jedrena, zbog radova na pruzi, prešli smo svi u autobus koji nas je vozio direktno na železničku stanicu na obali Bosfora, kadar nevera udara more o mramorje. U autobusu upoznajem Stanislava, inženjera telekomunikacija koji ugovara posao u Istanbulu. U autobusu počinje muzički teror onim što bi se nazvalo turbofolk ritmovima. Stanislav kaže da uobičajeno nije tako, i žali što nije išao direktno autobusom do Istanbula, jer bus stiže mnogo brže. Kaže da zna mnogo obrazovanih Turaka i da je zadovoljstvo sarađivati sa njima. Pitam Stanislava za “Ostavka” pokret, kaže da je situacija kako politička, tako i ekonomska, u Bugarskoj veoma loša. Već stižemo u Istanbul na železničku stanicu Sirkeci. Za razliku od Sofije, skroz drugi svet. Sve je u pokretu, novi automobili. Kraj stanice turističke informacije, žena koja radi unutra je veoma prijatna, dobro govori engleski i objašnjava mi kako da stignem na azijsku stranu na aerodrom gde imam let za Alma Atu ili Almati.

Pošto imam još dovoljno vremena do leta, odlučujem se da procunjam po okolini nasumično hodajući i ponešto stavljajući u želudac. Pre toga me Stanislav upozorava na lažne turske lire koje uvaljuju prilikom razmene novca. Tu se rastajemo. Wikitravel ima veliku sekciju vezanu za prevare u Istanbulu. Da budem iskren ja nisam doživeo nijednu neugodnost. Osećao sam se veoma lepo, zaljubio sam se u Istanbul. Nasumičnim hodanjem stižem na Tokapi, izlazim do Aja Sofije i Plave džamije. Nije me vuklo da ulazim u Aja Sofiju, imao sam želju da uđem u “Plavu” džamiju, ali pošto je to bilo vreme molitve, znatiželjni su morali da pričekaju. Oko sebe čujem i srpski. Na svakom koraku oduševi me neka minuncioznost kaligrafije na nekom od spomenika. Ljubav na prvi pogled. Iza plave džamije, veliki obelisk. Čitam, preneli ga još davno Rimljani.

Spuštam se lepim i velikim parkom na dole. Sa desne strane nailazim na muzej islamske i arapske nauke i tehnologije “Johan Volfgang Gete”. Odlučim da pljunem tu pet lira, više me zanima od bogomolja. Zašto Gete? Jer on je bio oduševljen onim što nazivaju zlatno doba islama, kada se većina naučnih i tehničkih dostignuća dešavala u islamskom svetu. Muzejska postavka je sastavljena iz više delova, astronomija, navigacija, fizika, matematika, hemija. Kao i svuda, ima tu i preterivanja dok se čitaju opisi eksponata, ispada da su Arapi osmislili modernu nauku pre svih. Skidam kapu velikim umovima i genijima, ali daleko od toga da je to bilo doba naučnih revolucija.

Napuštam muzej i polazim u potragu kako stići do Kadikoja na azijskoj strani i uhvatiti gradski prevoz do aerodroma. Preskačem deo gde vas saleću sa svih strana da kupite neku smicalicu, baklava ili nešto treće. Jedino meni zanimljivo je djus od nara od likova koji guraju kolica ulicama. Odlučujem da odem do luke i krenem brodom do Kadikoja, prvi tek kreće u 17 časova. Odlučujem da promenim plan i ljudi me savetuju, oni koji znaju engleski, da uzmem metro, novu liniju kojom se svečano provozao Ahmet Gul i vladajuća klika, ispod Mramornog mora, Marmaray. Inače Gulove slike i štandovi sa potpisivanjem za nešto stoje svuda, i na ulazu u metro i novu liniju.

Da ne dužim, hvatam taj metro, menjam još jednu autobusku liniju do Kadikoja (Kadikoy) i krećem put aerodrome Sabina Gocken. A taj put je trajao, i trajao, i trajao. Otprilike vrlo brzo se napušta sve turističko i ulazi u mračna predgrađa Istanbula. Nakon jedno sat vremena stiže se na aerodrom. Tu prolazim kontrole, ranac ipak nije teži od 20 kilograma i čekam ukrcavanje za Almati. Vidim neke likove koji čitaju Alo, veliki naslov “Uvozili krv zaraženu HIV-om”, eto nešto i iz Srbije za dalje putovanje. Jedva me puštaju u avion, dok im objašnjavam pobedu spoljne politike Vuka Jeremića, da građanima Srbistana viza za Kazahstan ne treba. Nisam uspeo da ih uverim ja, već papir ministarstva spoljnih poslova gde piše kojim zemljama viza nije potrebna. Srbistan viza njet!

Nastaviće se …

www.priboj033.com

Ostavite vaš komentar

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.