Osveštani temelji crkve majci Mehmed-paše Sokolovića

Po želji popa Gagića iz Kalifornije, u Sokolovićima osveštani temelji novog hrama, posle četiri veka. Za sve „krivi“ janjičar Mehmed-beg, Mehmed-paša Sokolović (Bajo Nenadić) i „Novosti“.

 

rs-rudo_620x0

 RUDO – Prvi put, nakon četiri veka, na temeljim a spaljene crkve koju je za života i na vrhuncu svoje moći izgradio Mehmed-paša Sokolović, svojoj majci, u Sokolovićima kod Rudog u nedelju su osveštani temelji budućeg hrama. Bajo Nenadić (Mehmed-paša) je na levoj strani Sokolačke reke sagradio crkvu majci, a džamiju na desnoj obali ocu Dragutinu. U vremenu prošlom džamija je pet puta rušena, pa i u ovom veku, peti put obnovljena, a crkvi će ovo biti prvi put.

Ko zna kad bi i da li bi, da o srpskoj zaboravnosti i nemarnosti, o tome kritički nisu pisale „Novosti“ uz pohvalu muslimanima, da su čak pet puta u prošlosti do danas obnavljali džamiju u Sokolovićima. Sve je to u Kaliforniji pročitao vremešni pop Stevan Gagić, koji je tokom Drugog svetskog rata emigrirao sa Pala, gde je službovao kao sveštenik. Odlučio je da bude ktitor crkvi u Crkvinama i želja mu se ispunila.

– Logično je da je Mehmed-paša Sokolović džamiju i crkvu, kao zadužbinu svojim roditeljima, gradio u Sokolovićima i logično je da je i ova zaravan u Sokolovićima, zbog toga i dobila ime Crkvine, a po predanju Srba sa kolena na koleno. Pristupamo gradnji crkve na Crkvinama, a po želji prote Stevana, koji je za ovaj posao zadužio mene i Nevenku Vasić, bližeg rođaka. Sa nama u svakodnevnoj vezi su i popadija Nadežda i njena deca Vladimir i Katarina, koji takođe žive u Kaliforniji, a uskoro će posetiti i Rudo – kaže za „Novosti“ Branislav Kovačević, građevinski inženjer iz Valjeva.

Zemlju u Crkvinama besplatno je za potrebe crkve i porte ustupio Slobodan Rađen, a na „gradilište“ je o trošku opštine Rudo dovedena voda sa gradskog vodovoda. I lokalna Elektrodistribucija je investirala oko 10.000 maraka u dovod struje. Ovih dana, opet o trošku opštine, kreće i asfaltiranje priključnog puta na regionalni put Rudo – Priboj, koji i bukvalno prolazi ispod Crkvina.

– U pratnji sveštenika sa Gornjedrinskog i Romanijskog regiona, osveštenje temelja crkve obavio je Bogdan Stanišić, izaslanik mitropolita Nikolaja dabrobosanskog, a Gramat, sa svim podacima o graditeljstvu i graditeljima u temelj crkve postavio je Gojko Topalović, predsednik crkvenog odbora SPC „Sveti apostoli Petar i Pavle“ u Rudom. Pomagali su mu deca Savo i Aleksa Stanić i Dalibor Paponjak, Zora Stanić, Bojana Mićević i Dobrila Stančić, kao i domaćini Slavko Stanić, Bograd Rađen i Slavko Rađen.

Baja Nenadića je na Ravancima, brdu iznad Rudog, u tursko doba kao đaka bogoslovije, a ne čobančeta, pronašao i u Istanbul na školovanje odveo janjičar Mehmed-beg Ješlija. Razboriti Bajo je kasnije izrastao u velikog vezira i to ostao za vladavine tri turska sultana.

Rudo

Ono što su propustili u minula četiri veka da urade ovdašnji Srbi i sveštenici, sada će u Sokolovićima uraditi pop Stevan Gagić, stanovnik Kalifornije. Pripomoći će mu i ovdašnje verske i lokalne političke vođe. To je meštanima zaseoka Stanići pomoglo da dobiju asfalt do svojih kuća, a i vodu za piće, sa kojom su sve do ovih dana imali velikih problema.
U SPOMEN MAKARIJU

MEHMED-paša Sokolović je po svemu zaslužan što je obnovljen rad u Pećkoj patrijaršiji, u kojoj je službovao Makarije Sokolović, po nekim izvorima brat, a po drugima brat od strica. Na čelu Pećke patrijaršije Makarije je bio od 1557. do 1571. godine, a nasledio ga je sin Antonije Sokolović. Ruđani su u spomen patrijarhu Makariju, pre 30 godina podigli crkvu na Paštan brdu, koje dominira nad Sokolovićima i Crkvinama i u trouglu sada pravi mesto za hodočašće pravoslavnim i islamskim vernicima.

 

Izvor: Večernje novosti / R. Milović

Kako je sarajevskim gimnazijalcima govorio Zaratustra

Miloš Vidaković i Ivo Andrić

Prenosimo vam danas tekst iz nedeljnika „Vreme“ koji je pre dve godine napisao Muharem Bazdulj, književnik, a posvećen je priči o prijateljstvu između Miloša Vidakovića i Ive Andrića. Vidaković je rođen u Štrpcima, iako Štrpca ne pripadaju opštini Priboj, smatramo da ipak treba da znamo da je jedna takva pesnička veličina rođena u našoj blizini.

Piše: Muharem Bazdulj

NASTUPAJUĆE, 2011. GODINE NAVRŠAVA SE POLA VEKA OTKAKO JE IVO ANDRIĆ DOBIO NOBELOVU NAGRADU. TIM SU POVODOM VEĆ NAJAVLJENE RAZLIČITE KONFERENCIJE I MANIFESTACIJE. NEKAKO U SENCI PEDESETOGODIŠNJICE NOBELOVE NAGRADE, OSTAJE ANDRIĆEVSKA – STOGODIŠNJICA. ISTE GODINE SE, NAIME, NAVRŠAVA TAČNO JEDNO STOLEĆE OTKAKO JE ANDRIĆ UŠAO U SVET KNJIGE I KNJIŽEVNOSTI. U BROJEVIMA 18 I 20 SARAJEVSKE BOSANSKE VILE1911. GODINE OBJAVLJENE SU ANDRIĆEVE PESME; IZMEĐU OVA DVA IZDANJA, U BROJU 19, DAKLE, OBJAVLJENA JE PESMA MILOŠA VIDAKOVIĆA U KOJOJ SE ZAZIVA ANDRIĆ

Miloš Vidaković i Ivo Andrić
Miloš Vidaković i Ivo Andrić

Pišući u svojoj knjizi Rani Andrić o sarajevskim gimnazijalcima koji su se okupljali oko Dimitrija Mitrinovića, Miroslav Karaulac kaže: „Andrić je u ovoj družini već imao nešto slave i zvuka. Bosanska vila koja je u ono doba važila za samo meru duhovnih vrednosti objavila mu je 1911. dve pesme – U sumrak i Blaga i dobra mesečina, promovišući prva njegov rani pesnički dar. Te godine njegovo ime je već prepoznatljivo barem u sarajevskom duhovnom vilajetu.

GleIvoveć su jablani žuti
I sve je sumorno – sumorno…’

obratiće mu se Miloš Vidaković pesmom objavljenom te iste, 1911. godine uBosanskoj vili, koja je sačuvala nešto od tih šetnji i te jeseni, od teme i razgovora i gimnazijske ustreptalosti pred putevima života.“

Настави са читањем „Kako je sarajevskim gimnazijalcima govorio Zaratustra“