Jako nevreme praćeno obilnim padavinama zahvatilo je tokom popodnevnih časova delove opštine Priboj. Najgore su prošle Mesne zajednice Sjeverin i Strmac gde je su bujični potoci načinili štetu na putnoj infrastrukturi. Настави са читањем „Proglašena vanredna situacija na delu teritorije opštine Priboj“
Dvadeset druga godišnjica zločina u Sjeverinu
Danas se navršava 22 godine od zločina u Sjeverinu . Na današnji dan, 22. oktobra 1992 godine je 16 naših sugrađana iz Sjeverina, koji su autobusom pošli na posao u Priboj oteto je u Mioču. Oni su kasnije odvedeni u hotel „Viline vlasi“koji se nalazi u Višegradu, tamo su svirepo mučeni , psihički i fizički zlostavljani a zatim odvedeni na obalu Drine i ubijeni .
Настави са читањем „Dvadeset druga godišnjica zločina u Sjeverinu“
Sjeverin: Nema pravde za žrtve državnog zločina
Pravnosnažnom presudom u predmetu vođenom pred Okružnim sudom u Beogradu protiv Milana Lukića i drugih, utvrđeno je da su otmicu i ubistva Sjeverinskih Bošnjaka izvršili pripadnici oružane formacije Osvetnici. Međutim, stav FHP-a je da odgovornost države Srbije za ovaj zločin proizilazi iz činjenice da su institucije Srbije kontinuirano pružale novčanu, kadrovsku i druge vidove podrške Vojsci Republike Srpske (VRS) koja je kontrolisala formaciju Osvetnici, kao i zbog kršenja zakonske obaveze da osiguraju živote građana koji su putovali u zonu ratnih dejstava
Fond za humanitarno pravo ustavnom žalbom zahteva da Ustavni sud utvrdi kako je država Srbija prekršila pravo na pravično suđenje, garantovano članom 32. Ustava Republike Srbije i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, time što sudski postupak koji su porodice žrtava ratnog zločina pokrenule protiv Republike Srbije traje neopravdano dugo, i da im po tom osnovu isplati naknadu štete u ukupnom iznosu od 22 miliona dinara. Fond u saopštenju od 19. avgusta podseća i da je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike Republike Srbije odbilo zahteve porodica žrtava iz Sjeverina da im se prizna status civilnih žrtava rata.

„Fond za humanitarno pravo je 19. avgusta 2013. godine, u ime 22 člana porodica žrtava ratnog zločina iz Sjeverina, podneo žalbu Ustavnom sudu Srbije zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. U postupku za naknadu štete koji je 2007. pokrenut protiv Republike Srbije, Sud ni nakon šest godina nije doneo pravnosnažnu presudu. FHP je u junu 2007, u ime članova porodica nestalih i ubijenih, pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu pokrenuo postupak za naknadu nematerijalne štete protiv Republike Srbije zbog odgovornosti države za otmicu 16 sjeverinskih Bošnjaka u oktobru 1992. godine. Pravnosnažnom presudom u predmetu vođenom pred Okružnim sudom u Beogradu protiv Milana Lukića i drugih, utvrđeno je da su otmicu i ubistva Sjeverinskih Bošnjaka izvršili pripadnici oružane formacije Osvetnici. Međutim, stav FHP-a je da odgovornost države Srbije za ovaj zločin proizilazi iz činjenice da su institucije Srbije kontinuirano pružale novčanu, kadrovsku i druge vidove podrške Vojsci Republike Srpske (VRS) koja je kontrolisala formaciju Osvetnici, kao i zbog kršenja zakonske obaveze da osiguraju živote građana koji su putovali u zonu ratnih dejstava. Suđenje je počelo u junu 2008. godine, čak godinu dana nakon podnošenja tužbe i pismene urgencije advokata FHP-a“, navodi se u saopštenju.
U februaru 2009. godine, Prvi opštinski sud je doneo presudu kojom je odbio tužbeni zahtev porodica otetih Sjeverinaca kao neosnovan. FHP je na ovu presudu uložio žalbu Okružnom sudu u Beogradu u aprilu 2009. Nakon reforme pravosuđa 2009, ovaj predmet je prešao u nadležnost Apelacionog suda u Beogradu, podseća ova organizacija.
„Zbog nepostupanja Apelacionog suda po žalbi, advokat FHP-a je u dva navrata podnosio urgencije postupajućem veću (predsednica Veća – sudija Melanija Santovac), a zatim i pritužbu predsedniku suda. U odgovoru na pritužbu, u oktobru 2012. godine zamenica v.d. Predsednika suda Milica Popović-Đuričković obavestila je FHP da je postupajućem veću naložila da o žalbi FHP-a donese odluku u roku od mesec dana. Od tada je prošlo više od 10 meseci“, konstatuje Fond za humanitarno pravo.
Škola u Sjeverinu još uvek nema mokri čvor
Redakcija portala priboj033 posetila osnovnu školu u Sjeverinu. Pored skromne priredbe povodom kraja školske godine i ispraćanja četvrtaka, upoznali smo se i sa veoma lošim stanjem u školi.
Osnovna škola u Sjeverinu pripada OŠ „Desanka Maksimović“. Školu pohađa 20 učenika nižih razreda i 6 učenika predškolskog uzrasta.
U dvorištu škole uredno pokošena trava i stolice u polukrugu. Učiteljica nas ljubazno dočekuje i poziva da sa roditeljima ispratimo kratku priredbu povodom završetka školske godine. Malo pesme, igre, skečeva i predstava se ubrzo završila.
Na prvi pogled za oko nam je zapao, pored pokošene trave, ruinirani poljski WC (zar u 21. veku !?). Jedini „sanitarni“ objekat u školi je zapravo česma ispred škole i limeni lavabo. Na ulazu u školu pocepana i izbledela državna zastava. Kao da je davno zaboravljeno da u Sjeverinu i dalje ima dece. Saznajemo da su pre dve godine dolazili predstavnici opštine i uradili projekat novog toaleta u sklopu škole, ali da do današnjeg dana niko ništa nije preduzeo. Roditelji nezadovoljni, žele da sami preuzmu stvari u svoje ruke.
Ulazimo u školu, dve uredno sređene učionice, sa novim klupama (iz donacije) i drveni patos koji polako propada. Deca kažu da moraju da paze kako stavljaju stolice jer se dešava da nogari propadnu izmedju daski.
Škola je nekad imala i kuhinju koja je takodje ruinirana i više nije u funkciji.
Neka ovaj tekst bude apel nadležnim organima kao i dobrim ljudima da pomognu da i deca iz Sjeverina i okoline imaju iste uslove školovanja kao i deca iz grada.
