Priboj – Dve Opštine kao jedna

Прибој – Протокол о међуграничној сарадњи општина Прибој и Рудо ради заједничког аплицирања за европске фондове

PRIBOJ NASLOVNA foto gzs
Foto: GZS

potpisan je juče u opštini na Limu. Ove opštine iako se nalaze u dve različite države udaljene su manje od jednog kilometra i dele prirodne resurse.
“Današnji protokol je potpisan u sklopu projekta Podrinje koji sprovode Vlada Republike Srpske i naša državna vlast o uspostavljanju specijalnih veza ka boljoj institucionalnoj i regionalnoj saradnji. Ovaj projekat je u skladu sa svim evropskim tendencijama kada je reč o prekograničnoj kooperaciji i glavni akcenat u ovom projektu je razvoj privrede”, ističe zamenik predsednika ovog poduhvata, Krsto Janjušević.
Janjušević dodaje da postoji zajednički pristup u promociji slobodne industrijske zone Priboj koja se graniči sa teritorijom opštine Rudo i izrazio nadu da će uspeti da reše mnoge probleme koje muče ove susedne opštine.

 

 

 

krsto-janjusevic-foto-gz
Krsto Janjušević, Foto: GZS

“Učinićemo sve da relativizujemo granice i da povežemo naš narod na polju turizma, kulture, obrazovanja. Opština Priboj ima apsolutnu podršku Vlade Republike Srbije koja pokazuje kako se suštinski rešavaju problemi jerje shvatila da FAP-a nije pitanje jednog industrijskog subjekta već čitavog kraja, ne samo naše opštine već i opštine Rudo i okruženja” rekao je predsednik opštine na Limu Lazar Rvović.

 

lazar-rvovic-foto-gzs
Lazar Rvović, Predsednik Opštine Priboj, Foto: GZS

Prema Rvovićevoj oceni pitanje ove kompanije nije samo ekonomsko već i političko, a zahvaljujući naporima državne vlasti, za ovo područje dolaze bolji dani.
“Najveće napore ulažemo da zaustavimoo narod, a u tome možemo uspeti ako mu stvorimo uslove za ekonomski opstanak odnosno ako ima gde radi i pristojno živi. Zatim imamo i infrastrukturne probleme, jer se do 70% naše opštine ne može doći, a da se ne pređe državna granica.

Vlada je prepoznala naše probleme i Putevi Srbije privode kraju radove na saobraćajnici koja će nam omogućiti da nesmetano kretanje u svakom delu naše teritorije”, napomenuo je Rvović.

Načelnk opštine Rudo, Rato Rajak kaže da iako su ekonomija i privreda prioritet, imamo priliku da iskoristimo mogućnost zajedničkog nastupa pri dostupnim fondovima EU u prekograničnoj i regionalnoj saradnji.

rato-rajak-rudo-foto-gzs
Rato Rajak, načelnik Opštine Rudo, Foto: GZS

“U svakoj oblasti života pokušaćemo da unapredimo naše partnerstvo, a tog prostora ima zaista puno. Sve što je bilo prepušteno samoinicijativi određenih resora, sada je na zvaničan način kanalisano nekimputem koji će sigurno biti uspešniji i produktivniji”, naglasio je Rajak.
Glas zapadne Srbije

Javnim časom u Priboju otvoren novi teniski teren, (VIDEO)

Novi teniski teren u Priboju čiju je izgradnju finansirala Novak Đoković Fondacija danas je svečano otvoren  javnim časom, koji su za 50 mališana održali licencirani treneri za rad sa decom do 10 godina. Času tenisa prisustvovala su učenici iz škola “Vuk Karadžić”, “Branko Radičević” i “Desanka Maksimović”, PU „Nevena“ i TK „Priboj“.

Настави са читањем „Javnim časom u Priboju otvoren novi teniski teren, (VIDEO)“

Sedišta: Ko ne dođe na posao – otkaz

Priboj — Direktor pribojske Fabrike sedišta, Dragiša Živković izjavio je da štrajk zaposlenih u tom preduzeću nije u skladu sa zakonom.

On je poručio da će oni koji se ne jave na posao dobiti otkaz.

Foto: Ilustracija, (sxc.hu)

„Ja sam upozorio štrajkače da je štrajk nelegalan, a kao odgovorno lice sam poništio konkurs za izbor direktora Fabrike sedišta, jer su ga raspisali mali akcionari ovog preduzeća, što je nezakonito, a ne Skupšina akcionara“, rekao je on danas Tanjugu.

Živković je pozvao zaposlene u Fabrici sedišta da se u ponedeljak jave na posao, a ukoliko se ne odazovu na radnu obavezu biće sankcionisani.

Primeniću Zakon o radu, uručivaćemo otkaze onima koji ne žele da obavljaju svoju dužnost, odnosno budu i dalje učestvovali u nelegalnom štrajku i raspisati konkurs za prijem radnika koji hoće i žele da rade“, kaže Živković.

On je dodao da zaposleni u Fabrici sedišta ne štrajkuju na radnim mestima, već kod svojih kuća.

„Imamo posla za preko 30.000 evra, polovina te sume je izrada sedišta za železnice Rumunije, a ostalo je za kupce iz Beograda i Niša, koji svakodnevno zovu i mole da im se urade sedišta prema ugovorima i ranijim dogovorima sa njima„, kaže direktor pribojske fabrike.

Sa druge strane, predsednik Štrajkačkog odbora Dragan Brković rekao je da radnici neće odustati od svojih zahteva da im se isplati dva minimalca i overe zdravstvene knjižice.

„Mi štrajkujemo u krugu preduzeća poštujući minimalan proces rada. Zahtevamo smenu direktora jer smatramo da se neodgovorno ponaša“ tvrdi Brković u izjavi Tanjugu.

Radnici Fabrike sedišta u restrukturiranju iz Priboja, koji su 2. marta stupili u generalni štrajk, nisu primili zarade od marta prošle godine, a duguje im se i preko 30 plata za period od 2002. do 2010. godine.Oni traže i overu zdravstvenih knjižica.

Inače, većinski vlasnik Fabrike sedišta iz Priboja je država sa udelom u vlasništvu više od 80 posto. Osnovana je 1967. godine. Osnovna delatnost je proizvodnja delova i dodatne opreme za motorna vozila, a broji 55 radnika.

Izvor: Tanjug

Sedišta: Nastavljen generalni štrajk, fabrici uključena struja

PRIBOJ – Radnici Fabrike sedišta u restrukturiranju iz Priboja nastavljaju generalni štrajk u koji su stupili 2. marta, ali za sada neće izlaziti iz kruga preduzeća, niti će dolaziti pred zgradu opštine, kako su ranije najavljivali, saopštio je danas Štrajkački odbor ovog preduzeća.

sedistaFabrici je jutros, kako se navode iz Štrajkačkog odbora, priključena struja, koja je bila isključena pre pet meseci zbog neplaćenog duga Elektrodistribuciji Priboj od preko 1,6 miliona dinara.

Struja je priključena pošto je predsednik opštine Priboj, Lazar Rvović obezbedio novac. Međutim, od danas u Fabrici sedišta nema vode zbog pucanja cevi, a fiksni telefoni odavno ne rade zbog duga Telekomu Srbije.

Generalni štrajk 55 radnika Fabrike sedišta iz Priboja se nastavlja sve dok Odbor direktora ovog preduzeća ne podnese ostavku, piše u današnjem saopštenju Štrajkačkog odbora. Odbor direktora, kako sada stoje stvari, ne namerava da podnese ostavku.

Među zaposlenima u fabrici ima podela, pošto zahteve Štrajkačkog odbora podržava 37 od ukupno 55 zaposlenih.

Inače, radnici Fabrike sedišta iz Priboja nisu primili zarade od marta prošle godine, a duguje im se i preko 30 plata za period od 2002. do 2010. godine.

Neizvesno je hoće li radnici ove fabrike uskoro primiti dva minimalca koliko je u zahtevima tražio Štrajkački odbor. Oni takođe zahtevaju overu zdravstvenih knjižica i da im se obezbedi posao.

Zaposleni u preduzeću već mesecima ne rade iako imaju posla za 44 ugovorena kompleta sedišta za Rumuniju vrednosti 15.000 evra, a za kupce iz Beograda i Niša vrednost naručenog posla je 13.500 evra. Fabrika sedišta potražuje dug od 35.000 evra za robu izvezenu u Italiju, dodaje se u saopštenju.

Izvor: TANJUG

Генерални штрајк у Фабрици седишта у Прибоју, најављен протест испред Скупштине општине

Прибој – Радници Фабрике седишта у Прибоју, њих 55, ступили су у генерални штрајк, захтевајући да им се исплате два минималца, овере здравствене књижице, обезбеди посао и услови за рад, будући да им је струја искључена још пре три месеца.

Како је данас у име Штрајкачког одбора саопштио Зоран Гавриловић, штрајкачи ће проширити листу захтева и затражити оставку директора. „Обратили смо се и председнику општине, Лазару Рвовићу, да нас подржи, али и ургира за решење наших проблема у Влади Србије и ресорним министарствима“, навео је он. sedistaПрема његовим речима, уколико се захтевима радника не изађе у сусрет они ће штрајк радикализовати и 5. марта организовати протест испред зграде Скупштине општине Прибој.

Гавриловић је подсетио да је већински власник Фабрике седишта из Прибоја држава, са уделом у власништву од преко 80%, а штрајкачи траже и одлагање већ заказане Скупштине акционара због генералног штрајка у овом предузећу.

Глас западне Србије

FAP LIVNICA – Od entuzijazma do praznine

Prijepolje – Posle najnovijeg socijalnog programa Vlade Srbije u prijepoljskoj „Livnici“ ostalo je da radi još stotinka radnika. Jedan od onih koji je odlučio da ode i to posle 35 godina rada je Edib Bajramović, diplomirani inženjer mašinstva. Kako iz njegove vizure izgleda priča u kojoj je od samog početka, a koja je počela kao veliko očekivanje? Diplomirao je mašinstvo u Beogradu sa čistom desetkom kao stipendista FAP, jugoslovenskog mašinskog giganta.fap

– U četvrtom razredu gimnazije u naše jedino matematičko odeljenje došli su predstavnici pribojskog FAP-a da ponude stipendije onima koji bi studirali mašinstvo, što je podrazumevalo i potpisivanje ugovora o radu, stan i napredovanje u karijeri. Tako smo nas petorica upisali Mašinski fakultet u Beogradu. Niko nije nudio takve uslove. Pored godišnje stipendije, imali smo i „trinaestu ratu“, namenjenu za kupovinu knjiga i pribora. Odabrao sam smer proizvodnje i konstrukcije motornih vozila i motora. Studije su trajale pet godina i diplomirao sam sa desetkom. Bio sam ushićen. Društvo je nudilo mnogo mogućnosti u industrijskom razvoju. Sredinom sedamdesetih u Jugoslaviji je bilo pet fabrika putničkih automobila i autobusa i tri fabrike teretnih (FAP, TAM i Zastava), uz to su bile i fabrike motora. Sve su bile bazirane na evropskim fabrikama (Fiat, Mercedes, Opel, Folksvagen), sve su bile izvozno orijentisane. Postojala je mogućnost usmeravanja ka vojnog industriji jer smo proizvodili najmodernije tenkove, vrlo moderne avione, a ne treba zaboraviti ni fabrike vagona, priseća se Edib Bajramović.

Počeo je da radi u FAP-u samo nekoliko dana posle diplomskog, 1978. godine i osećao se privilegovano. „Bili smo svi u poletu, sve je išlo napred, ulazilo se u veliku fabriku, u saradnju sa „Mercedesom“. Posle godinu dana došli su iz „Livnice“ sa pozivom da cela grupa inženjera iz Prijepolja pređe da radi u pogonu kome su predviđali sjajnu budućnost. „Naše je bilo sve: od ideje do realizacije proizvoda koji su bili veoma skupi. Stvorena je stručna biblioteka, uveli smo jugoslovenske i međunarodne standarde, sledili su nastupi na brojnim domaćim i međunarodnim sajmovima“. Ređali su se domaći i strani sajmovi: Međunarodni velesajam, prolećni i jesenji u Zagrebu, sajmovi u Beogradu, Novom Sadu, Frankfurtu, Hanoveru, Minhenu, Parizu, Veroni…

– Bio je to izuzetno ozbiljan rad i to je dovelo i do godišnje proizvodnje od 150 nadgradnji. Stalno se investiralo, pogon je bio nov, nova upravna zgrada, sportski tereni, u menzi su bila najmanje četiri kuhana jela, išlo se na sindikalne izlete, učestvovali smo uspešno na radničkim sportskim igrama, imali smo svoj hotel u Čanju za godišnje odmore. Doživeli smo ekspanziju sredinom osamdesetih kad je bilo 750 zaposlenih i zadovoljnih radnika! Od tog broja čak sedam odsto su bili inženjeri, plate su bile „mašala“! Bio sam deo društvene elite, delegat u Skupštini opštine u Veću udruženog rada koje je o mnogo čemu odlučivalo i usmeravalo razvoj grada i naravno da sam bio ponosan, nastavlja naš sagovornik.

Sve je to trajalo do 30. juna 1991. godine. Toga dana je raskinuta saradnja „Mercedesa“ i „FAP-a i počinje tužna priča. „Livnica“ ipak nije ušla u krizu u isto vreme kad i FAP jer je imala svoj proizvodni program i bili su nezavisni na tržištu. Prema Bajramoviću, „Livnicu“ je to i održalo, pa je to jedna od poslednjih državnih fabrika iz metalskog kompleksa koja još radi!

– Imali smo stalni uspon od sedamdesetih godina i niko nije mogao ni naslutiti da će doći do takvog loma i preokreta. Sve se strmoglavilo. Smanjuje se tržište i potrošnja, stiže nelojalna konkurencija jer više nema kontrole kvaliteta, niti državnih standarda koji regulišu tu materiju. U svakom segmentu proizvodnje dolazi do pada, a sankcije sve dramatizuju jer smo uvozili repromaterijal za livnicu, a više ne isporučujemo ništa Nemačkoj. Zalihe rastu, nema više ko da kupi naše proizvode, preduzeća oko nas i sama postaju gubitaši, ne obnavljaju više vozni park, nema kupovine rezervnih delova. Jedan od najtežih trenutaka bio mi je je pogled na pun krug robe spremne za isporuku, a nema kupaca, dodaje.

Pogoršanje uslova poslovanja dovodi do skraćivanja radnog vremena na šest sati, isključivanja grejanja, zatvaranja menze, počinju plaćena odsustva, državne mere, socijalni programi. Proizvodi počinju da zastarevaju jer nema mogućnosti za investiranje u razvoj novih proizvoda i nove tehnologije, odlaze stručnjaci.

– Najviše mi je smetala totalna dezorijentisanost društva, izostanak regulisanja svega što je vezano za proizvodnju. Sva pažnja društva usmerena je prema politici, a skrenuta sa proizvodnje i privrede što je fundament svakog društva i napretka. Tada prvi put osećam nemoć da utičem na društvene okolnosti iz ugla nekog ko stvara društveni dohodak. Za stručnjake najveći problem postaje puki opstanak jer u maloj sredini kao što je ova nema alternative osim politike i „snalaženja“. To je bilo ponižavajuće za svakog ko je mislio i želeo da daje lični doprinos društvu svojim stručnim radom i sposobnostima, zaključuje Edib Bajramović.

Voleo bih da se desi čudo i „Livnica“ opstane

– Radio sam 35 godina. Otišao sam prošlog meseca kao deo socijalnog programa Vlade Srbije. Osećam se prazno, nedorečeno, nedovoljno iskorištenih mogućnosti. Otišao sam jer više nisam mogao da gledam, a da ne mogu ništa da učinim. U pogonima mašine koje se stalno kvare, improvizacija je postala pravilo, pola godine se zaostajalo s platama. Najteža je ta potpuna nemoć. Poslednji dan na poslu?! Ništa. Primopredaja. Bez posebnog osećanja. I to je možda najtužnije. Iscrpeo sam svako svoje osećanje. Pa radio sam 20 godina sedeći na poslu zimi u jakni jer nije bilo grejanja. Ali zaista želim da se „Livnica“ uspešno privatizuje, da se dogodi čudo i da fabrika opstane i krene napred. To bi me iskreno obradovalo i ta radost bi obasjala ceo moj radni vek, jer bi mu to dalo smisao, naglašava Edib Bajramović.

Izvor:Danas

Радници „Седишта“ прете радикализацијом штрајка

Прибој – Град на Лиму опет потресају раднички штрајкови, након генералног штрајка радника ФАП-а у октобру прошле године, ових дана су у штрајку и 55 радника прибојске Фабрике седишта, предузећа у реструктурирању чоји власник је држава Србија са 70 посто удела.

Након јучерашњег штрајка упозорења, они су за 25. фебруар заказали генерални штрајк до испуњења захтева, а од пословодства ове фабрике и државе траже две минималне зараде, оверу здравствених књижица и да им се омогући да раде.

Како су нам данас рекли неки радници Фабрике седишта, они не раде јер им је пре три месеца искључена струја због дуга нешто већег од милион динара, немају решења о плаћеном одсуству и не знају какав им је тренутно статус, а најављени генерални штрајк подржала су и два синдиката који делују у овом предузећу.

Они су данас јавно позвали председника општине Прибој, Лазара Рвовића, да им помогне преко СНС. Уједно, радници су најавили да уколико дође до генералног штрајка он ће вероватно бити организован изван круга фабрике и бити радикализован попут радничких штрајкова организованих ових дана широм Србије.

Директор Фабрике седишта, Драгиша Живковић, данас је казао да овај проблем једино може да реши Влада Србије. „Са захтевима радника Фабрике седишта упознато је Министарство привреде, ја ћу данас ићи у Београд и тражити од тог министарства помоћ. Нећу се враћати из престонице док се не реши проблем ове фабрике у реструктурирању“, истакао је он.

Глас западне Србије

Радници Фабрике седишта из Прибоја данас у штрајку упозорења

Прибој – Педесетпет радника Фабрике седишта из Прибоја, предузећа у реструктурирању некада угледне и једине ове врсте у бившој Југославији, којима се дугује укупно 36 плата, данас су, према саопштењу Самосталног синдиката, ступили у штрајк упозорења. Генерални штрајк заказали су за седам дана.

Они захтевају хитну исплату најмање две плате, оверу здравствених књижица и помоћ државе око плаћања дуга за струју која је искључена још пре неколико месеци, како би могли да организују производњу и раде већ уговорене извозне послове за Италију и Румунију.

Како су јуче рекли у прибојској Фабрици седишта, они су више пута као предузеће у реструктурирању тражили од Владе Србије и Министарства привреде помоћ како би радници и њихове породице могли да преживе и организују производњу, али стигла су једино обећања. Због тога су принуђени да се за своја права боре штрајком, који ће ако прерасте у генерални трајати све до испуњења захтева, стоји у саопштењу синдиката Фабрике седишта из Прибоја.

Глас западне Србије

Dragaš: Finci se interesuju za FAP, čekamo 28. februar

Za manje od dve nedelje ističe rok koji je potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić dao radnicima FAP-a da će dobiti strateškog parnera, a sve je izvesnije da će reč PPV-a biti i ispoštovana.

miodrag-dragas-2

Vladina radna grupa koju vodi nemački ekonomista Jorg Jensen, potvrđeno je našem potralu u Priboju, razgovara sa nekoliko potencijalnih strateških partnera a kao jedno od najozbiljnijih spominje se finski auto gigant “Sisu”.

Ova kompanija u svom proizvodnom programu, kao i FAP, korisi “mercedesove” menjače i motore, pa je to jedna od bitnijih spona koje bi Skandinavce poslovno mogla da poveže sa zapadom Srbije.

– Poslednji sastanak radne grupe održan je 25. januara. Sledeći je, tako su obećali, 28. feburara u Priboju, kada očekujemo šta je urađeno i sa kim ćemo se strateški povezati, – kaže Miodrag Dragaš, predsednik Samostalog sindikata FAP-a.

Kako kaže Dragaš, sredinom januara u FAP je dolazila delegacija iz Finske i u društvu Jorga Jensena obišla fabriku, ali radnicima nisu preneta šta su i viđenom rekli gosti.

FAP je krajem prošle godine, kroz program otpremnine, napustilo oko 450 radnika. Od 930 koji su i dalje zaposleni u korporaciji trenutno radi tek 10-20 ljudi, dok su ostali zbog manjka posla pune dve nedelje na plaćenom odmoru. Sva obećanja koja je ispunila Vlada, navodi Dragaš, ispoštovana su osim iznalaženja posla u prelaznom periodu.

Izvor: http://westinfo.rs

ПРОГЛАС ЈЕДИНСТВЕНОГ СИНДИКАТА ФАП – СЛОГА

Преносимо Саопштење за јавност „Јединственог саката ФАП – Слога“, поводом ситуације у Фабрици аутомобила Прибој . Саопштење је објављено на званичном Сајту централе ове синдикалне организације.

Настави са читањем „ПРОГЛАС ЈЕДИНСТВЕНОГ СИНДИКАТА ФАП – СЛОГА“

Radnici FAP-a pošli na prugu!

Uz zvuk fabričke sirene,  tačno u 8 časova, radnici FAP-a su napustili fabrički krug i uputili se ka Starom Priboju.Tako je započela radikalizacija generalnog štrajka koja je najavljena u petak. Po rečima predsednika štrajkačkog odbora Milomira Dragaša , radnici će blokirati  magistralni put i prugu Beograd – Bar kod mlina u starom delu grada, a blokada će trajati do ispunjenja zahteva. 

 

FAP 1

Podršku radnicima u protestu najavili su privatni preduzetnici i taksisti a zaposleni u Fapu pozivaju sve građane da im se pridruže u protestu kako bi dokazali da su svesni činjenice da je sudbina Priboja vezana za sudbinu  Fapa.

 

Priboj033 će pratiti dešavanja u vezi ovog protesta i redovno vas izveštavati.