Kultura Priboj za početnike Vesti

Stihovi nastali na muzici

Valentina Topalović (1990), pesnikinja, prva je dobitnica novoustanovljene nagrade „Dragomir Brajković”, koju dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Beograda mladim pesnicima do 25 godina.

Valentina-TopalovicRođena je u Foči, studira grčki jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Autor je zbirke „Soha nebeska”, koju je objavila izdavačka kuća „Bernar” iz Beograda.

Imala je sreće, objašnjava, da raste u umetničkoj porodici, pored majke glumice i pesnikinje i oca profesora književnosti, koji je preuzeo na sebe ulogu čuvara umetnosti u njihovom plemenu, vredno beležeći sve, od prvih pokušaja pisanja, do svih uzgrednih misaonih izliva. U zbirci „Soha nebeska” napravljen je presek onoga što je do sada stvarala. To je celina koja funkcioniše samo zato što nijedan njen deo ne pripada nigde. Htela je da pokaže kako i ono što je svoje i strano – može da pripada negde, baš zbog svoje osobine da ne pripada nigde, nijednom skupu. Posle ove zbirke, objašnjava, počela je da piše drugačije, svesna da se sad može još dublje i sasvim rasterećeno uneti u neku novu priču. Nagradu „Dragomir Brajković” dobila je za pesme koje su nastale na muzici i melodiji, više nego na samoj književnosti.

Smatra da je oslobađanje od kanona i stega u stvaralačkom izrazu u isti mah i dobro i loše: dobro je jer omogućava da se izbegne proračunatost u pisanju, akcenat se stavlja na suštinu, pa samim tim deluje i iskrenije, a loše je jer olakšava banalizovanje i degradaciju. Pisati o savremenom čoveku, znači pisati o sebi, kao pripadajućem delu ove i ovakve stvarnosti. Na njenoj književnoj mapi nežno su ucrtani Kiš i Andrić, Crnjanski i Risto Ratković, Bunjin i Dostojevski, Kavafis i Elitis, i mnogi drugi, ne manje vredni, koji sačinjavaju jedinstven niz ljubavi u reči. Od svih tih divnih pisaca, malo je, veli, usvojila, u pogledu forme i tematike, ali jeste ono najbitnije: uspela je da se liši ušminkavanja stvarnosti i pronađe sebe u košmaru i lepoti životnog vrtloga.

Ono što za Valentinu Topalović ima snagu i smisao, jednako kao reč, jesu boje i muzika. Neki, gotovo ljubavni odnos oseća prema džez muzici, napuklim glasovima i polutami i usporenosti barova. To se ugnezdilo u njene pesme, ako ne očigledno, a ono uvek kao neki tihi ritam.

Z. R.


 

Ovaj članak o našoj sugrađanki objavljen je u  okviru već tradicionalne  rubrike „Ovo je bila njihova godina”, u listu  „Politika“ . U celom tekstu  predstavljeni  su još neki  mladi umetnikci  koji su ovoj godini postigli značajne uspehe i  dobili nagrade

Ceo teksi možete pročitai ovde.

 

Ostavite vaš komentar

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.